Tim povodom u Gradskoj džamiji obilježili smo dolazak Nove hidžretske godine. Uz prigodan program, obraćanje gl. imama i vatromet.
Prisutnima se obratio gl. Imam Safet ef. Beganović i tim povodom kazao:
Draga braćo i sestre, muslimani i muslimanke,
Današnjim zalaskom sunca muslimani ulaze u novu 1443. hidžretsku godinu. Hidžra, odnosno seoba Božijeg poslanika Muhammeda a.s. i prve zajednice muslimana iz Mekke u Medinu 622. godine, bila je i ostaje trajno nadahnuće u životu svakog muslimana i muslimanke. Događaj Hidžre svake godine podsjeća nas iznova da su uistinu pravi vjernici oni koji predano islam svjedoče u svakoj životnoj situaciji: i kroz hidžru i kroz borbu na Allahovom putu, „i oni koji daju sklonište i pomažu“. (sura El-Enfal, 74. ajet)
Svaki pojedinac i zajednica ima svoju ličnu hidžru na način da napuste put griješenja i razvrata, da naprave seobu od grijeha i zla prema dobru i dobročinstvu, da budu bolji i plodotvorniji u godini u koju ulaze od godine koju ispraćaju, shodno riječima Muhammeda a. s.: „Muhadžir je onaj koji napusti ono što je Allah zabranio“. Odbacivanje grijeha i stranputice je lična hidžra svakog muslimana i muslimanke.
Hidžra nas podsjeća da svoju vjeru usavršavamo vjerničkom angažiranošću, trudom i žrtvom na Alahovom putu. Hidžra nas podsjeća da svoju vjeru upotpunjavamo time što ćemo pružiti utočište prognanim, obespravljenim i marginaliziranim članovima naše zajednice. Hidžra nas podsjeća da svoju vjeru uzdižemo u interakciji s drugim ljudima, tako što ćemo ljudima biti od pomoći kad god nam se obrate ili uočimo da ima onih kojima je naša pomoć potrebna.
Pozivam muslimane i muslimanke da u svojim ličnim životima i javnom radu slijede univerzalne poruke Hidžre: da im današnji dan bude bolji i plodotvorniji od jučerašnjeg, da naporno i neprestano rade kako bi u našem društvu otklonili sve oblike diskriminacije i nasilja, da pruže sklonište i utjehu svim ucviljenim i potlačenim i da bez oklijevanja materijalno i moralno pomognu svima kojima je njihova pomoć potrebna.
Danas naše društvo treba odlučne muslimane i muslimanke koji će snagom i čistotom svoga morala, jasnoćom i hrabrošću općeljudske vizije utemeljene na solidarnosti i pravednosti aktivno učestvovati u kreiranju puteva izlaska iz društvene apatije i krize morala, koji će naći rješenje za obespravljenost i ekonomsko siromaštvo, koji će imati sluha i razumjeti da djeca u školskom sistemu imaju pravo učiti vrijednosti svoje vjere, kulture, tradicije i jezika.
Čestitajući Novu hidžretsku godinu svim muslimanima i muslimanka, ne mogu odvojiti svoje misli od patnje djece iz Konjević Polja, Vrbanjaca i drugih mjesta na čije se nevine duše sručila sva bezdušnost i brutalnost nepravde i diskriminacije onih u čijim rukama su poluge vlasti i moći. Njihov krik i vapaj da se otkloni nepravda odbija se od prazne fraze, licemjerna obećanja, pa čak i nove pritiske. U kakvom društvu živimo i kakve to poruke šaljemo?
