Gospodaru, pokloni nam mudrost i udruži nas sa dobrim i čestitim robovima Tvojim!

Poštovane sohbetdžije, braćo i sestre, primjetno je u zadnje vrijeme da su napadi na islam i muslimane u Evropi, posebno u Francuskoj, dosegli vrlo ozbiljnu razinu. A posebno ono što nas uznemirava i uzrujava je vrijeđanje našeg dragog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to u mjesecu njegovog rođenja. Uzvišeni Allah kaže: „One koji Uzvišenog Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali, Uzvišeni Allah će ih i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.“ (El-Ahzab, 57.) Uzvišeni Allah kaže: „Kazna za one koji se bore protiv Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika i nastoje posijati na Zemlji smutnju kazna je da budu ubijeni ili razapeti, da im se ruke i noge unakrst poodsijecaju ili, pak da se iz zemlje protjeraju. To bi za njih predstavljalo poniženje na ovome svijetu, a na onom svijetu čeka ih velika kazna.“ (El-Maide, 33.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko god grdi nekog vjerovjesnika, ubijte ga. Ko god grdi moje ashabe, izbičujte ga.“ Jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko će od mene odvratiti mog neprijatelja?“ Pa je Zubejr, radijallahu anhu, rekao: „Ja ću“, pa mu stade na put i ubi ga. U drugoj predaji se navodi da je neka žena grdila Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, pa je Halid ibn Velid otišao i ubio je. Neki čovjek se drsko i surovo ponašao prema halifi Ebu Bekru Es-Sidiku, pa mu je jedan od ashaba rekao: „O halifo Allahovog Poslanika, dopusti da mu odsiječem glavu!“ Rekao je: „Sjedi. To nije ni radi koga, izuzev za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Također je halifi Omer ibn Abdul-Azizu došlo pismo od njegovog upravitelja u Kufi da ubije čovjeka koji vrijeđa, njega kao halifu. Omer mu je napisao sljedeći odgovor: „Nije dozvoljeno ubiti muslimana za grdnju bilo koga izuzev Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellm. Ko god njega vrijeđa, grdi, omalovažava, njegova je krv dozvoljena.“ Harun Er-Rešid je upitao imama Malika, o čovjeku koji bijaše psovao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i on mu je odgovorio: „Nema opstanka za jednu zajednicu nakon psovanja svog Vjerovjesnika! Ko psuje vjerovjesnike ubija se, a ko psuje ashabe Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, treba biti bičevan.“ Možemo se nakon ovoga upiatati a zašto Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ubio čovjeka koji mu je rekao: „Essamu alejkum (Smrt tebi)“, kada je ovo kletva, ili zašto nije ubio čovjeka koji mu je rekao: „Ovom djelidbom se ne želi Allahovo zadovoljstvo“, jer je time povrijedio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Zašto nije ubijao licemjere koji su ga često vrijeđali itd? Znajmo da je u početku islama Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao povezati ljude i učiniti da njihova srca budu njemu sklona. Činio je da oni zavole vjeru i on je vjeru ukrašavao u njihovim srcima, postupao je sa njima nježno da bi ih ohrabrio. Govorio je ashabima: „Vi ste poslati da širite radosne vijesti, a niste poslati da rastjerujete.“ Sa nevjernicima i licemjerima postupao je ljubazno i bio popustljiv prema njima, podnoseći uznemiravanja dok Uzvišeni Allah islam nije očvrsnuo i uzvisio nad svim vjerama. Nakon toga, skoro svaki klevetnik koji je vrijeđao mubarek Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je usmrćen. Zar mi mislimo da bi ashabi koji su volili više Resulullaha od svega i samih sebe i koji su u svakom trenutku bili spremni dati život za njega, dozvolili da ga neko omalovažava i vrijeđa!?

PORUKA: Haram je povrijediti mubarek Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo kojim djelom. A one koji ga vrijeđaju, ponižavaju, psuju, preziru, klevataju itd., po šerijatskom sud slijedi smrtna kazna koju isključivo mogu provoditi institucije vlati, ne pojedinci.

ZAPAMTIMO: Mi smo sljedbenici islama – vjere koja promoviše mir, ali i brani ljudsko dostojanstvo i osjećaje. Također, ne smijemo zaboraviti da mi živimo u sekularnim državama u kojima postoje zakoni koji se primjenjuju, u kojima se dopušta sloboda govora i u kojima se za vrijeđenje Allahova Poslanika neće dobiti smrtna kazna. Zato podignimo svoj glas na bilo koji mogući dozvoljeni način kako bi se znalo na kojoj smo strani. I na kraju sve ovo se može posmatrati i iz drugog ugla. Naime, časni ashab, hazreti Ebu Musa el-Eš’ari je govorio: „Kada bi nevjernici počinjali sa vrijeđanjem i psovanjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, bili smo sigurni da je to radosna vijest od Allaha o skorom nestanku njihove vlasti.“ Učenjaci su kazali: „Kada pripadnici islama ne mognu sprovesti Allahovu kaznu nad onim koji vrijeđa i psuje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, Allah Uzvišeni će trenutno pomoći Svoga Vjerovjesnika i osvetiti se za njega onome koji njega vrijeđa i grdi.“ Ovo su iskustveno potvrdili ljudi koji su se u ovo mnogo puta osvjedočili, tokom oslobađanja bizantijskih gradova. Oni kazuju:”Kada bi stanovnici tih gradova počeli psovati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i udarati na njegovu čast mi smo se radovali i očekivali skoru pobjedu i uspijeh. Ne bi se desilo da prođe dan ili dva, a da ne bi bili obradovani pobjedom, od trenutka kada smo čuli da to iznose.”

Allahu, molimo Te da se osvetiš onima koji vrijeđaju Tvog Miljenika, sallallahu alejhi ve selleme.