Gospodaru, pokloni nam mudrost i udruži nas sa dobrim i čestitim robovima Tvojim!
Uzvišeni Allah kaže: ”A život na ovome svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uživanje.” (R’ad 26)
”Život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20).
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Doista je ovaj dunjaluk varljiv i sladak.”
Neki čovjek došao kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, uputi me na djelo, koje ako budem radio, voljet će me Allah i voljet će me ljudi.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ”Budi skroman na dunjaluku, voljet će te Allah, i budi ravnodušan prema onome što posjeduju ljudi, voljet će te ljudi.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Neće ući u Džennet onaj koji bude imao oholosti u svome srcu koliko zrno gorušice.” Neki čovjek reče: “Allahov Poslaniče, čovjek voli da njegova odjeća bude lijepa i da njegova obuća bude lijepa.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: ”Zaista je Allah lijep i voli ljepotu, oholost je odbijanje istine i omalovažavanje ljudi.”
Nije skromnost da čovjek ostavi i zapostavi ovaj svijet, da se udalji od ljudi i oblači grubu i staru odjeću, te da ne oblači lijepu odjeću, ili da ne vozi lijep i skup automobil, ili da ostavi lijepa jela, već se traži od čovjeka da uživa u blagodatima koje mu je Uzvišeni Allah podario i da zahvaljuje na njima, zato što Uzvišeni Allah voli da vidi tragove Svojih blagodati na Svome robu.
Zahidom (skromnim insanom) se smatra i bogataš kojeg nije obuzela ljubav prema imetku i udaljila od pokornosti Uzvišenom Allahu, a pohlepnim se smatra siromah koji žudi za dunjalukom i gleda u tuđa bogatstva i zavidi na tome, jer mu je ovaj svijet glavna briga i otima se za prolaznim dobrima ovoga svijeta makar ne imao od njih osim vrlo malo.
ZAKLJUČAK: Davud, alejhis-selam, i Sulejman, alejhis-selam, bili su vladari svoga vremena, ali imetak i raskoš nisu okupirali njihova srca. Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, Osman ibn Affan, radijallahu anhu, Abdurrahman ibn Avf, radijallahu anhu, i drugi ashabi su raspolagali velikim imetkom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana.
DUNJALUK JE DOZVOLJENO POSJEDOVATI U SVOJOJ RUCI ALI NE I U SVOM SRCU.
Sve što te odvraća od tvoga Gospodara tvoj je dunjaluk.