Gospodaru, pokloni nam mudrost i udruži nas sa dobrim i čestitim robovima Tvojim!

Allah Uzvišeni kaže: „Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“ (El-Mudžadele, 11.)

Ibn Abbas je rekao: „Učeni su iznad vjernika za sto stepeni, a razlika između svakog stepena je sto godina.“
Allah Uzvišeni kaže: „Uzvišeni Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, – a i meleki i učeni.“ (Ali-Imran, 18.)

Uzvišeni je počeo od Sebe, druge je spomenuo meleke, a kao treće učene. To im je dovoljno časti, vrijednosti, veličine i plemstva. Da postoji iko preči od učenjaka, Uzvišeni Allah spomenuo bi ga na ovom mjestu pored Svog imena i meleka. Uzvišeni Allah naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uči sljedeću kur’ansku dovu: „Gospodaru, povećaj moje znanje.“ (Ta-Ha, 114.) Da postoji išta vrijednije od znanja Uzvišeni Allah naredio bi hazreti Pejgamberu, sallallahu alejhi ve sellem, da moli za povećanje toga.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Ko krene putem traženja znanja on ide jednim od puteva dženneta. Meleki spuštaju svoja krila tražitelju znanja zbog Allahovog zadovoljstva sa njim. Učenom oprost traže oni na nebesima i na Zemlji, čak i ribe u vodi. Prednost učenog nad pobožnim je kao prednost Mjeseca, u uštapu, nad drugim planetama. Uistinu, učenjaci (vjeroučitelji) su oni koji su nasljednici vjerovjesnika. Vjerovjesnici ne ostavljaju u naslijeđe zlatnike i srebrenjake, već znanje. Ko ga se prihvati dobio je dovoljan udio.“

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Uzvišenom Allahu se ne može robovati ni sa čim boljim od razumjevanja vjere. Uistinu, jedan fekīh (ko razumije istinski vjeru) je žešći šejtanu od hiljadu pobožnjaka.“

U jednoj predaji se navodi: „Ko ukaže počast učenjaku (vjeroučitelju) kao da je ukazao počast sedamdestorici vjerovjesnika. Ko ukaže počast učeniku kao da je ukazao počast sedamdestorici šehida.“ A u drugoj predaji se navodi: „Ko klanja iza učenjaka (vjeroučitelja) kao da je klanjao iza vjerovjesnika, a ko klanja za vjerovjesnikom oprosti mu se.“

Ebul-Esved ed-Dueli je rekao: „Nema ništa časnije od znanja. Vladari upravljaju ljudima, a učenjaci upravljaju vladarima.“

Vehb je rekao: „Rezultat znanja je ugled, makar njegov vlasnik bio bezvrijedan; čast, makar bio i prezren; bliskost, makar bio i izdaleka; bogatstvo, makar bio i siromašan i strahopoštovanje, makar bio i beznačajan.“

Mu’az, radijallahu anhu, je rekao: „Učite znanje, jer je njegovo učenje dobro djelo (hasneh), njegovo traženje je ibadet, njegovo ponavljanje je tesbih, njegovo istraživanje je džihad, njegovo trošenje je približavanje Allahu (kurbet), a podučavanje njegovo onoga ko ga ne zna je sadaka.“

Sasvim je jasno iz onoga što smo naveli da je bavljenje naukom, radi Uzvišenog Allaha, vrijednije od tjelesnih ibadeta, kao što su dobrovoljni namazi, post, i sl., jer se korist od znanja proteže na njegovog vlasnika i na druge ljude, a korist od tjelesnih ibadeta ograničena je samo na njihova izvršioca. Znanje daje vjerodostojnost drugim ibadetima. Oni imaju potrebu za znanjem i od njega zavise, a ono ne zavisi o njih. Trag znanja ostaje iza učenjaka i iza njegove smrti, a dobrovoljni ibadeti se prekidaju sa smrću njihovog izvršitelja.
Sve navedno odnosi na moralne učenjake (vjeroučitelje) praktičare koji se grijeha čuvaju, koji sa znanjem imaju za cilj samo Allaha Plemenitog i Njegovu Blizinu u džennetima vječnog uživanja, nikako na one koji traže i stiču znanje sa pokvarenom namjerom (nijjet), ili bolesnim ambicijama, ili zbog ovosvjetske dobiti i ciljeva, kao što su ugled, bogatstvo, isticanje vlastitog uspjeha i nadmetanje u mnoštvu pristalica i učenika.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Onoga ko traži znanje da bi se raspravljao sa glupacima, ili da bi se nadmetao sa učenjacima, ili da bi skrenuo pažnju ljudi na sebe Uzvišeni Allah će uvesti u vatru.“ A u drugoj predaji: „Neće osjetiti mirisa dženneta.“

Šafija rahimehullah je rekao: „Nije znanje ono što se pamti, već je znanje ono što koristi.“

Imami Malik je pisao Harunu Rešidu, radijallahu anhuma: „Kada imaš neko znanje, neka se na tebi vidi njegova spoznaja, smirenost, obilježje, dostojanstvo i blagost.“

PORUKA:
Pravilno ponašanje i odgoj (edeb) nužno je za korisno znanje i dobro djelo.
Čovječe, koji podučavaš drugoga, zar nije i tebi samome potrebna poduka?
Ti propisuješ lijekove bolesnima i nemoćnima, kako bi bili zdravi, a ti si i sam među bolesnima?
Počni od sebe, pa se prođi hirova, a kad završiš bićeš među mudrima.
Tek tada si slobodan govoriti i upozoravati, a tvoj govor će se slijediti i tvoja poduka primati.