Mezarja, kao mjesta, gdje se sahranjuju umrli, odnosno, u islamskoj terminologiji, dio zemljišta na kojem se vrši ukop rahmetlija, uvijek su predstavljala integralni dio muslimanske materijalne baštine, njihove religije, identiteta i prepoznatljivog obilježja. Njima se često posvećuje naročita pažnja, kada je u pitanju, njihovo čišćenje, uređenje, rekonstrukcija, ali i istraživanje u svrhu očuvanja tragova duhovne i spomeničke kulture muslimanskog stanovništva određenog podneblja. Tako je, i ovih dana izvršena djelimična rekonstrukcija Seferovića mezarja, koje se nalazilo u dosta zapuštenom stanju, te je, na osnovu toga, bila potrebno izvršiti temeljitu sanaciju spomenutog zemljišta i ograditi postojeći prostor, kako bi navedeno mezarje, ponovo zadobilo svoju prijašnju formu i pristojan izgled, ali i koje bi se, svojom cjelinom i svojom osobenošću, u potpunosti, uklopilo u postojeći sadržaj. Sanacija je izvršena tako, što je, uklonjena stara ograda, koja se nalazila u izrazito devastiranom stanju, i umjesto nje, na jednom djelu parcele, postavljena nova ograda u dužini od 82 metra. Nova ograda postavljena je desno do tranzita i do Ćehića posjeda. Ostalo je još da se ogradi drugi dio parcele od 40 metara, što je planirano da se uradi naredne godine. Također, u sklopu sanacije prostora, izvršeno je sveobuhvatno čišćenje mezarluka, košenje, podrezivanje i odvoženje nakupljenog granja, te preostalog materijala, koje se nakupilo tokom prethodnog vremena. Neodvojivi dio svakog mezarja, su i njegovi stari, tragovima vremena prekriveni, nadgrobni spomenici, odnosno nišani. Ova vrsta materijalne baštine, svojim natpisima, ugraviranim slikovnim prikazima i različitim motivima, predstavlja prvorazredno svjedočanstvo davno prohujalog razdoblja u kojem su nastali. Na osnovu procjene članova Islamske zajednice u Bosanskoj Dubici, oko desetak nišana na ovom mezarju, stari su preko sto dvadeset godina, što ih svrstava u kategoriju spomenika od izrazite historijske i civilizacijske vrijednosti. Na spomenutom zemljištu, ima nišana i iz kasnijeg perioda, a, prema evidenciji, zadnja osoba koja je ukopana, bila je Šaha Petrovac, 1949. godine. Ovom prilikom, zahvaljujemo se svima, koji su bili dio spomenutog projekta čišćenja i uređenja Seferovića mezarluka, te, što su, svojim istinskim trudom i napornim zalaganjem, učinili da, ovo mjesto, ponovo bude uređeno kako dolikuje naprednoj i duhovno zreloj zajednici.