Sveukupni razvoj civilizacije, utemeljenje njezinih društvenih ustanova, zatim, širenje pismenosti, nauke i filozofije, grandiozni graditeljski pothvati, velika umjetnička djela, trgovina, zanatstvo, osnivanje gradova i prvih političkih institucija, još od osvita vremena, uvijek su bili vjerni pratioci čovjeka, organski povezani za njegov duhovni i materijalni uspon.[1] Ulaganje u kulturu, promocija specifičnih karakteristika lokalne sredine, te obilježavanje značajnih datuma, sastavni su dio svake zajednice koja teži napretku, te razvoju demokratskog i tolerantnog društva. Na osnovu toga, i svečano otvorenje Čaršijske džamije u Bosanskoj Dubici, predstavlja vrlo bitan momenat, ugaoni kamen ili novu stranicu, u izgradnji jedne bolje i produktivnije, prije svega multietničke, zajednice na ovim prostorima, ali nesumnjivo, i potencijalni faktor ekonomskog i svakog drugog razvoja lokalne sredine, koja je, već duži niz godina, bila zarobljena u konzervativnom okruženju i vlastitoj inertnosti. Da bi manifestacija otvorenja Čaršijske džamije bila upotpunjena, nužno je bilo da se u njezinu strukturu ugradi i edukativni dio. Upravo je, u tom kontekstu, održan i stručni skup, odnosno okrugli stol na temu „Bosanska Dubica kroz vrijeme“ na kojem se govorilo o različitim periodima iz bogate prošlosti ovog grada, ali i šire regije. Okrugli stol je, zbog većeg broja izlagača, bio podjeljen u dvije sesije. Na prvom dijelu, uglavnom su bile zastupljene teme iz bliže prošlosti Bosnske Dubice, konkretnije od zadnjih decenija jugoslavenskog perioda, pa sve do razdoblja povratka i obnove porušenih objekata. U tom svojstvu, naša književnica i sugrađanka, Dilista Međedović, u formi dokumentarističke proze, sa izrazitim lirskim pečatom, opisala je svoja sjećanja na 70-te i 80-te godine, gdje je, većina učesnika, prepoznala svoju mladost i svoje prve radosne trenutke.[2] Priznati pisac i publicist, s adresom u dalekom i prohladnom Vancouveru, Nihad Krupić, prezentirao je svoje dnevničke zabilješke iz sumornih i ratnih 90-ih godina, koje su, u svakom slučaju, ostavile teške traume, pogotovo na bošnjačku populaciju ovog područja[3]. Na istom tragu su i sjećanja, predratnog predsjednika SDA Bosanska Dubica i člana Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Omera Veladžića, koji je, proživjevši golgote logora Manjača i Batković, opisao svoj životni put, od dana kada je uhapšen i sproveden u policijsku stanicu, do povratka i društvenog angažmana u svom kraju. Doktor Mensur Vojniković, prisjetio se vremena svog boravka u Sanskom Mostu, gdje je bio predsjednik Udruženja za povratak u Bosansku Dubicu. Tom prilikom dr. Vojniković je vizionarski izjavio da će se opet čuti ezani sa munara dubičkih džamija, te da će ponovo mirisati baklave kroz mahale našeg grada. Ipak, prvi dio skupa počeo je sa Drugim svjetskim ratom, gdje je naš dubičanac i doktor pravnih nauka, Enes Hašić, govorio o Rezoluciji bosansko-dubičkih muslimana, koji su, tim putem, tražili da se zaustave brutalni zločini ustaškog režima nad njihovim komšijama srpske nacionalnosti.[4]

Drugi dio okruglog stola, koji je počeo uvodnim slovom našeg Glavnog imama, Safeta-ef. Beganovića, bio je posvećen, uglavnom, starijim vremenima iz prošlosti ovog grada, odnosno od razdoblja srednjeg vijeka, preko doba kada se Dubica našla u sastavu Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije, do perioda Drugog svjetskog rata. Tako je, direktor Omladinske biblioteke, mr. Lorens Kugić, govorio o Dubici i njezinoj okolini u periodu vitezova templara, gdje se posebno osvrnuo na arheološke artefakte, odnosno na tzv. slučajne pronalaske, koji su otkriveni na pojedinim lokalitetima. Direktor Instituta za historiju, dr. Sedad Bešlija, prezentirao je referat o Dubici u osmanskom periodu na osnovu građe iz Osmanskog arhiva u Istambulu, što, zasigurno, predstavlja novi momenat u rasvjetljavanju mnogih historijskih nepoznanica na ovim prostorima.[5] O Dubici u osmanskom periodu, govorio je i Nerko Fazlić, veliki entuzijast, koji se već dvadeset i pet godina bavi temom Dubičkog rata (1788-1791), a svoja istraživanja upotpunio je velikim brojem geografskih karata, planova i veduta, pribavljenih, uglavnom, putem javnih aukcija. Također, uposlenica Instituta za historiju, dr. Hana Younis, po prvi put, moglo bi se reći, prezentirala nam je podatke o kadijama u Bosanskoj Dubici za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, a njezin kolega, još jedan član spomenutog Instituta, mr. Mehmed Hodžić, govorio je o Vakufsko-mearifskom povjerenstvu u našem gradu, u istom periodu, a na osnovu građe Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.[6] Stručni skup je zatvorio novinar i publicist, mr. Goran Redžepović, također, sa temom iz Drugog svjetskog rata. Tom prilikom je prezentirao referat o Bošnjacima i Hrvatima, koji su spašavali srpsku djecu od zloglasnog ustaškog režima, odnosno iz logora Jasenovac i Stara Gradiška, te ih skrivali po svojim kućama i mahalama.[7]

Okrugli stol, u svakom slučaju, ne bi bio kvalitetan, bez iskusnog i svestranog moderatora. Da se i ovaj dio panela vrhunski odradi, pobrinuo se mr. Senad Krivdić, tehnolog i budući doktor nauka, koji je, u maniru istinskog profesionalca, najavio skup i priredio kratki uvod za svakog od izlagača. Na stručnom skupu su, među gostima, bila prisutna i visokopozicionirana lica iz vjerskog života, kako iz našeg grada, tako i šire. Pored Glavnog imama, Safeta-ef. Beganovića, sa područja naše opštine bio je prisutan dubički paroh, Slobodan Malinović, a u zvaničnu posjetu došli su i predstavnici iz samog vrha Islamske zajednice, muftija zagrebački, dr. Aziz-ef. Hasanović, te njegove kolege, sadašnji i prijašnji muftija banjalučki, Ismail-ef. Smajlović i Edhem-ef. Čamdžić. Tom prilikom, uvažene muftije obratile su se učesnicima okruglog stola i pohvalili organizatore na vrhunski odrađenom poslu.[8] Nakon završetka stručnog skupa, svi prisutni mogli su da se osvježe hladnim napitcima, a druženje je nastavljeno u prostorijama hotela Zepter.

Svečanost otvorenja Čaršijske džamije, te okrugli stol „Bosanska Dubica kroz vrijeme“ kao integralni dio ove manifestacije, u svakom slučaju, ostavili su neizbrisiv trag u novom poglavlju historije ovog grada i obogatili njegov društveni i kulturni život. Organiziranjem okruglog stola, stečeno je golemo iskustvo, a veliki broj posjetilaca i ugodna atmosfera, vjerovatno će se prepričavati još koje vrijeme.