Svjetski dan hidžaba, koji se obilježava svakog 1. februara, prilika je da se ukaže na dostojanstvo i slobodu izbora muslimanke. To je dan solidarnosti i sjećanja na to da je hidžab čin duboke pobožnosti, a ne samo običaj. On simbolizuje pravo žene da svoj identitet nosi uzdignute glave, rušeći sve predrasude svojom plemenitošću i znanjem.
Već četvrtu godinu zaredom, prostorije Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Dubica ispunjene su posebnom radošću. Na jednom mjestu okupile su se polaznice mekteba, naša omladina i majke, pokazujući kako se ljubav prema vjeri i tradiciji ponosno čuva i prenosi s koljena na koljeno.
Hidžab je kruna svake vjernice koja ga nosi. On nije prepreka, već snaga; nije ograničenje, već sloboda da žena bude vrednovana po onome što nosi u srcu i umu, a ne samo po svom izgledu. Žena koja nosi hidžab s ponosom korača kroz život, svjesna da je njena marama simbol pokornosti Uzvišenom Allahu i znak njenog neizmjernog dostojanstva.
O tom dostojanstvu nam govori i plemeniti Kur’an:
“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika, neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti.” (Al-Ahzab, 59)
Kroz historiju islama, najponosnije žene su bile one koje su svoj identitet, čast i slobodu nosile s dostojanstvom, a njihova marama bila je simbol te nepokolebljive snage i pripadnosti Uzvišenom. Njihovi karakteri i sposobnosti oblikovali su civilizaciju, dokazujući da prava moć leži u spoju intelekta i duboke vjere.
Hazreti Hatidža: Prva koja je povjerovala i stala uz Poslanika, bila je žena nevjerovatne poslovne sposobnosti i autoriteta. Njen ponos nije dolazio iz bogatstva, već iz mudrosti kojom je upravljala svojim životom i podrške koju je pružala istini, ostajući vječni uzor dostojanstvene i snažne žene.
Hazreti Fatima: Kćerka Poslanika, poznata po svojoj skromnosti, zapravo je bila žena gorostasnog karaktera. Njen ponos bio je unutrašnji – u strpljenju, plemenitosti i snazi da ostane dosljedna principima pravde i porodice, noseći svoju maramu kao krunu svoje pobožnosti.
Hazreti Aiša: Žena čiji je intelekt bio ravan najvećim umovima tog vremena. Njena sposobnost da pamti, podučava i predvodi učinila ju je liderom u nauci. Njen ponos se ogledao u znanju i hrabrosti da javno govori i ispravlja nepravde, pokazujući da marama nikada nije bila prepreka za vrhunski društveni angažman i autoritet.
Uloga žene u islamu nije definisana samo formom, već snagom njenog karaktera, dubinom njenog znanja i plemenitošću njenih djela. One su kroz historiju bile i ostale neustrašivi stubovi porodice i društva, čuvajući dostojanstvo i moralne vrijednosti kao svoje najvrjednije naslijeđe, pri čemu je hidžab uvijek bio vidljivi simbol te unutrašnje čvrstine i duhovne slobode. Bez obzira na vrijeme i okolnosti, žena ostaje nosilac snage i inspiracija generacijama koje dolaze, gradeći budućnost na temeljima mudrosti, ljubavi i nepokolebljive vjere.