Uzvišeni veli:“Zaista smo ti mi dali najveće dobro. Pa se klanjaj svome Gospodaru i kurban kolji! Zaista onaj koji te mrzi on je bez spomena.“ (108:1.-3.)

Draga braćo i poštovane sestre!

Vjerničko izvršavanje ibdetskih propisa kao što su: namaz, post, zekat, hadždž, džuma, bajram, kurban i drugi, imaju za cilj približiti vjernika (čovjeka) njegovom Gospodaru, te trasirati mu iznova put životne svakodnevnice, kao i probuditi svijest o potrebama njegove preinake, dobrote.

Nerijetko se pojedinac nađe u teškom stanju (halu), iskušenju i okruženju iz kog želi izići, ne želi u njemu ostati, jer je svjestan svog prosperiteta u boljem i potpunijem ozračju. Na tom putu, njegovog pozitivnog uzdizanja, značajnu ulogu ima ibadet kurbana kao žrtve. Dani kurbana su pred nama i za njih se trebamo ispravno, odgovorno, temeljito i organizacijski pripremiti. U semantičkom značenju, riječ kurban je glagolska imenica (infinitiv) koja odražava želju, htijenje, potrebu i namjeru vjernika da se činom žrtve približi Bogu i da istim činom potvrdi stepen svoga odricanja, odnosno svoje pobožnosti. Cilj je jasan, a on glasi: „Postići Božije zadovoljstvo, te iskazati Mu zahvalnost na obilju blagodati kojima smo darovani.“

Povijesno gledano kao vrsta ibadeta, kurban se pojavljuje u različitim vremenskim periodima i podrazumijevao je u svakom od njih izvršavanje različitih formi. Tako se etablirao i oživotvorio u povijesti ljudskog roda, a značio je i označavao poseban vid žrtve, određenih vrsta životinja sa ciljem izvršavanja Allahove naredbe.

Kurban se kao ibadet, prvotno pojavio u vrijeme Adem a.s., u slučaju njegovih sinova Habila i Kabila. Kao Božiji zahtjev, kurban se pojavljuje i manifestuje u rješavanju spora porodičnih odnosa, odnosno, harmoniziranja bratskih nesuglasica. Kur’ansko kazivanje o tom događaju, razumijemo kroz primanje (kabul) žrtvovanog Habilovog kurbana, a koje je utemeljeno na sintagmi, „Allah prima dobra djela od iskrenih, pobožnih robova svojih.“ (5:27.) To je prva komunikacija i govor o kurbanu koji treba temeljito proučiti, proučavati, naučavati i kazivati u kontekstu govora i tumačenja kurbana kao ibadeta.

Druga faza iz povijesti ljudske zajednice, u kojoj se spominje i pojavljuje pitanje kurbana, kao ibadeta, je događaj iz vremena poslanika Ibrahima a.s. i njegovog sina Ismail a.s. Ovaj događaj može poslužiti kao slika i prezentacija dvije generacije, koje su u službi Istine i dobra. Odlazeća generacija je predstavljena u liku Ibrahim a.s., a nadolazeća u ličnosti Ismail a.s. Ibrahim a.s. kao poslanik manifestuje spremnost da žrtvuje (kurbanom učini) najviše što voli, sina Ismaila, kojeg je dobio u poznim godinama, a Ismail a.s. pristaje da žrtvuje život, najviše što ima. Roditeljska brižnost, osjetljivost je najsnažnija u odnosu na djecu. Njihovu spremnost Allah kruniše nagradom, šaljući Habilov kurban, kao zamjenu za Ismailov život. „I mi smo ga otkupili (zamijenili) velikom žrtvom. I ostavili smo mu lijep spomen među kasnijim naraštajima.“ (37:107-108.)

Kur’anski ajet „ti si već ispunio san. Mi zaista tako nagrađujemo dobročinitelje,“ (37:105.) oslobađa i veseli jednog i drugog i cijeli ljudski rod. Svetost ljudskog života je još jednom potvrđena, kao što je potvrđeno da žrtva kurbana štiti ljudski život, potomstvo i imetak. Ova faza govora o kurbanu, svjedoči iskušenja i različite puteve iskušenja, kroz koja Božiji robovi prolaze na ovom, prolaznom svijetu.

Treća faza kurbana kao ibadeta, u povijesti ljudskog roda, zorno se posvjedočuje u riječima, praksi i uputama posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda a.s. Nekoliko hadisa potvrđuje važnost, značaj i odgovornost prema samom činu izvršavanja i prinošenje žrtve kurbana. Svakako, oni podrazumijevaju prisustvo prilikom klanja kurbana, praštanju grijeha kod puštanja prve kapi krvi, nagradu koja se mjeri brojem vlasi vune na kurbanu, zaštite u potomstvu i ukupnom imetku, činu približavanja Bogu, jačanju prijateljskih, rodbinskih, komšijskih odnosa, te razvijanju brige i jačanju empatije prema ugroženim članovima društva.

Kur’an svjedoči:“Do Allaha neće stići njihovo meso, ni njihova krv, nego će do Njega stići vaša bogobojaznost.“ (22:37.), a Poslanik Muhammed a.s. veli:“ Allah ne gleda u vaše izglede, niti u vaše imetke, nego gleda u vaša srca i djela.“ (Buharija)

Na konstataciju hazreti Aiše, nakon podjele kurbanskog mesa: „ostala nam je samo plećka“, Poslanik a.s. ju je upozorio riječima:“ Sve nam je ostalo, samo plećka nije“ i time je kazao da čovjeku ostaje samo ono što podijeli i udjeli.

Draga braćo i poštovane sestre!

U vremenu u kojem živimo, pruža nam se mogućnost uključivanja u akciju uplate kurbana, za potrebe naše Medrese u Banja Luci kao i drugih medresa. Vaša podrška, u koju ne sumnjamo, će zasigurno pomoći, ojačati, i osnažiti rad ove odgojno-obrazovne ustanove. Akcija klanja kurbana, za potrebe Medrese je strateški važna radi realizacije vizije odgojno-obrazovnog procesa kroz Islamsku zajednicu, odnosno očuvanje našeg vjerskog i nacionalnog identiteta. U tom smislu podsjećam vas na naše prethodnike koji su podučavali mlađe generacije, a time i nas, da u izboru i žrtvovanju kurbana imamo za cilj, kurbanom preći preko Sirat ćuprije.

Muftija banjalučki mr. Nusret-ef. Abdibegović

Ferhat-pašina džamija

02.07.2021. godine

IZVOR: www.muftijstvobanjalucko.ba